Jeste li ikada jeli, a niste bili gladni?
Možda ste imali “savršeno zdrav dan”, a onda navečer, dok je sve oko vas bilo tiho, iz ormarića nestaju keksi, pa čokolada, pa još malo kruha. Ne zato što ste gladni. Nego zato što vam nešto “nedostaje”.
To nije slabost. To je emocionalno jedenje.
Što je emocionalno prejedanje – i zašto se događa?
Emocionalno jedenje znači da jedemo ne zbog fizičke gladi, već zbog unutarnjih stanja: tuge, stresa, dosade, usamljenosti ili čak radosti.
U tim trenucima hrana postaje emocionalni štit, utočište, ili trenutni bijeg.
Kako prepoznati emocionalnu glad?
– Dolazi iznenada i hitno.
– Traži “posebnu” hranu – često slatku ili masnu.
– Nema granica – jedemo i kad smo siti.
– Nakon jela osjećamo krivnju ili sram.
Za razliku od fizičke gladi, emocionalna nije strpljiva i ne može se utažiti mrkvom ili štapiću,a celera.
Zašto mozak voli “hranu za utjehu”?
Zato što ona djeluje. Kratkoročno.
Hrana bogata šećerom i mastima potiče dopamin, poznati hormon ugode.
To nas trenira da posežemo za hranom svaki put kad ne želimo osjećati ono što osjećamo.
Može li se emocionalno prejedanje zaustaviti?
Da, ali ne dijetama. I ne zabranama.
Emocionalno jedenje se ne rješava kroz tanjur, već kroz razumijevanje i povezanost sa sobom.
5 prvih koraka prema promjeni:
- Zastanite prije jela: zapitajte se “Jesam li fizički gladan/na?”
2. Pratite emocije: vodite dnevnik onoga što jedete i kako se osjećate.
3. Potražite alternativne alate: šetnja, disanje, razgovor, pisanje.
4. Ne osuđujte se: svaki “pad” je prilika za učenje.
5. Potražite podršku: niste sami u ovome.
Hrana nije neprijatelj – ali nije ni terapeut.
Hrana je važna. Ali vaša osjećaji su važniji.
Vrijedi ih upoznati, razumjeti i naučiti kako ih nositi, bez da se skrivaju iza keksa ili sladoleda.
